Fiksni ortodontski aparati

FIKSNI ORTODONTSKI APARATI imaju osnovnu karakteristiku da ih stomatolog postavlja i da se do kraja terapije ne mogu ukloniti. Svaki fiksni ortodontski aparat se sastoji od bravica (“breketa”), koje se postavljaju na sekutiće, očnjake i pretkutnjake, zatim od tuba ili prstenova, koji se postavljaju na kutnjake i od luka, koji povezan sa bravicama i prstenovima, u stvari čini da svi njegovi elementi deluju kao celina. Tokom terapije, ortodont menja lukove idući progresivnije ka debljim i krućim, te se zubi postavljaju sve tačnije,a pomoću drugih elemenata ih pomera na odgovarajuće mesto.
Indikacije za primenu fiksnih ortodontskih aparata su svi oni slučajevi gde je neophodno sve zube postaviti što finije, tačnije i skladnije u niz. Naročito su pogodni u slučajevima koji uključuju i vađenje zuba, te zatvaranje tog ekstrakcionog prostora, kao i u kombinaciji sa nekim pomoćnim ortodontskim aparatima. Međutim, nije svako pogodan pacijent za terapiju ove vrste. Osnovni preduslov je da potporni aparat zuba bude očuvan, kako bi podneo sile u toku terapije, a da ne dođe do oštećenja.

Zatim, zubi treba da su zdravi ili potpuno zbrinuti. Oralna higijena mora biti odlična! Ovi kriterijumi su još strožiji,a indikacije jos suženije za estetske fiksne aparate. Idealno vreme za terapiju fiksnim aparatima je nakon nicanja i drugih kutnjaka, što je okvirno uzrast od 13 godina. Međutim, ako su prethodni uslovi ispunjeni, fiksni aparat se može nositi i u četvrtoj i petoj deceniji života.
Fiksni ortodontski aparati se izrađuju od različitih materijala. Mogu biti izrađeni od legure nikla i titanijuma (tzv.metalne). Oni imaju mehanička svojstva dovedena do perfekcije, efekat i pouzdanost su na najvišem nivou i ortodonti najviše vole da rade sa njima. Jedina mana im je loš estetski efekat.

Fiksni aparati mogu biti izrađeni i od nekih estetskih materijala kao što su akrilat, plastika, keramika, polikristal aluminijum oksida, polikarbonat sa fiberglasom… Ovi aparati uglavnom imaju dobar estetski efekat, ali su im neka mehanička i retenciona svojstva u senci, tako da neretko pucaju, okrnje se i loše se odvajaju od zuba. Zato se izbegavaju u svim onim slučajevima gde je neophodna primena jačih sila za veća pomeranja zuba. Potpuno su kontraindikovani kod nemarnih pacijenata sa lošom oralnom higijenom.
Pacijenti sa fiksnim ortodontskim aparatima treba da se pridržavaju nekih osnovnih saveta kako bi terapija tekla bez zastoja i bila efikasna u što kraćem mogućem roku. Naime, pacijenti moraju da održavaju perfektnu oralnu higijenu, što podrazumeva pranje zuba posle svakog obroka.

U čišćenju zuba, pored običnih četkica, preporučuju se i interdetalna četkica i konac, kao i povremeno korišćenje nekih rastvora za ispiranje usta. Ishrana je takođe specifična. Treba izbegavati odgrizanje hrane kao i hranu koja sadrži čvrste delove (koštice, lešnike, bademe…). Zabranjene su žvake, karamele, lepljive bombone, lizalice…
Fiksni ortodontski aparat postavlja stomatolog u ordinaciji, lepeći bravice i tube, odnosno, prstenove na zube. Pacijenti se u roku od desetak dana potpuno navikavaju na prisustvo aparata u ustima.
Nakon završetka terapije ovim aparatima sledi poslednja, ali jako bitna faza: retencija, tj. održavanje postignutih rezultata. U ovoj fazi pacijent nosi neki od retencionih aparata (proteza, folija, fiksni retainer..) kako bi se stabilizovali rezultati dobijeni u prethodnoj, aktivnoj fazi lečenja. Ova faza najčešće traje onoliko dugo koliko je trajala i terapija fiksnim aparatom, s tim što se vremenom postepeno skraćuje nošenje retancionog aparata.

X