Pulpotomija
Pulpotomija ili amputacija pulpe (vitalna ili devit alizacijska)
Pulpotomija mliječne pulpe najčešći je endodontski zahvat u pedodonciji. Tijekom ovog terapijskog postupka
uklanja se koronarni dio pulpe uz očuvanje radikularne pulpe. U ovisnosti o tome da li radimo na vitalnoj ili
medikamentno devitaliziranoj pulpi primjenjuju se i različiti postupci za tretman radikularne pulpe. Za vitalnu pulpotomiju prije svega moramo imati kooperativnog pacijenta kojeg je moguće anestazirati, što je uvjet bez kojeg je ovaj zahvat neizvediv. Nakon anestezije potrebno je aplicirati koferdam ili eventualno svicima staničevine izolirati zub. Krov pulpe, a zajedno s njim i koronarna pulpa uklanjaju se turbinskim dijamantnim brusilom uz vodeno hlađenje do ulaza u korijenske kanale. Uklanjanje koronarnog pulpnog tkiva može se izvesti i sterilnim čeličnim svrdlom ili oštrim ekskavatorom. Nakon toga slijedi tretman radikularnog dijela pulpe za kojeg prema kliničkom nalazu pretpostavljamo da nije upalno promijenjen. Površinu radikularne pulpe potrebno je fiksirati za što na raspolaganju imamo više preparata.
Formokrezol sada već ima povijesno značenje, a dugo je godina bio preparat odabira. Zbog svoje sistemske toksičnosti sve više se izbjegava i gotovo je napušten. Danas se više prednost daje glutaraldehidu i željeznom sulfatu. Ca-hidroksid i termičko fiksiranje površinskog dijela
radikularne pulpe (elektrofulguracija) postupci su koji se rijeđe rabe u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Nakon uklanjanja koronarne pulpe u kavum se na 5 minuta stavlja sterilna vatica natopljena odabranim sredstvom koji će fiksirati površinski sloj radikularne pulpe. Ako je taj dio terapije uspio, krvarenje bi trebalo biti zaustavljeno te se na preostalu radikularnu pulpu potom stavlja zaštitni zavoj od zink-oksid eugenolnog cementa, a postupak završi izradbom trajnog ispuna. Ova metoda ima prednost u tome što je jednostavna, brza i učinkovita (80-90% uspješnosti) te ostavlja minimalanrizik za eventualne komplikacije tijekom i nakon terapije. Nedostaci su nužnost anestezije i zahtjevno osiguravanje suhog radnog polja. Devitalizacijska pulpotomija klinički je postupak koji se kod nas najčešće izvodi na mliječnim zubima. Nakon eksponiranja pulpe karijesom ili tijekom njegovog uklanjanja uz očuvanost njezina vitaliteta, gdje su nam krvarenje iz pulpe i bolne senzacije pacijenta osnovni klinički kriteriji, pristupa se medikamentnoj devitalizaciji pulpe.
Na pulpu se kroz trepanacijski otvor aplicira pasta na bazi paraformaldehida (Toxavit, Depulpin, Caustinerf). Nakon 10-14 dana, u drugom posjetu uklanja se koronarni dio devitalizirane pulpe turbinskim svrdlom uz vodeno hlađenje sve do ulaza u korijenske kanale. Sve se ovo čini bez pristupa sline (bez ispiranja).
Preostali dio radikularne pulpe mumificira se preparatom na bazi paraformaldehida ili jodoforma (Caustinerf Pedodontiqe, Kri- pasta, Maisto pasta). Umjesto ovih preparata možemo rabiti i pastu na bazi cink- oksid eugenola.
Preko tako zaštićene radikularne pulpe stavlja se podloga i definitivni ispun. Ako nismo sigurni u ishod ili aseptičnost radnih uvjeta tijekom amputacije, možemo nakonamputacije koronarne pulpe na 7 do 14 dana u kavum sa sterilnom vaticom staviti antiseptički uložak na bazi fenolkamfora ili paraklorfenolkamfora (sol. Chlumsky, Chresophene) te nakon toga provesti već ranije opisani postupak konačne opskrbe zuba ispunom. Ova metoda relativno je brza, jednostavna i učinkovita. Nedostaci su uporaba agresivnih preparata što metodu svrstava u nebiološke postupke te potreba za više posjeta tijekom liječenja jednog zuba.
Mortalna pulpotomija terapijski je postupak koji je indiciran kod nekroze ili gangrene pulpe mliječnog zuba. S obzirom na indikaciju i terapijski postupak ova metoda pripada u poštedne zahvate iu nekim zemljama se ne rabi. To se prvenstveno odnosi na SAD-e i skandinavske zemlje, dok većina europskih zemanja rabi ovu metodu. Alternativa ovom postupku je pulpektomija i endodontski zahvat u cijelosti, s obradom i punjenjem korijenskog kanala ili ekstrakcija zuba uz naknadnu izradbu držača mjesta.
Klinički postupak mortalne amputacije izvodi se na sljedeć način. Nakon otvaranja kavuma iz njega se uklanja nekrotični sadržaj, prikazuju se ulazi u korijenske kanale te uklanjanja karijes u potpunosti, a nakon toga se zub ispere (kavum pulpe) i dezinficira (Na- hipoklorit). Zatim se u kavum pulpe na vatici stavlja antiseptički uložak na bazi fenolkamfora ili paraklorfenolkamfora (sol. Chlumsky,
Chresophene) i zub se zatvara privremenim ispunom na 7-14 dana. Ako zub ostane ̋miran ̋, odnosno bez objektivnih i subjektivnih smetnji, provodi se postupak konačne rekonstrukcije zuba kao kod devitalizacijske amputacije.
Na ulaze u korijenske kanale stavlja se mumifikacijska (anti
septička) pasta te se zub definitivno rekonstruira. Pulpektomija kod mliječnih zubi postupak je koji se dosta rijetko izvodi, uglavnom zbog svoje zahtijevnosti i kompleksnosti. Postupak pretpostavlja potpunu kooperativnost pacijenta, anesteziju, RTG-snimak zbog položaja korijenskih kanala i trajnog zametka, koferdam i više posjeta, što u mnogome limitira indikacije za ovaj postupak. Posebnost koja ovaj postupak razlikuje od endodoncije u trajnoj denticiji je punjenje korijenskog kanala koje mora biti načinjeno materijalom koji se resorbira (ZOE pasta, Ca- hidroksid ili neka od pasta na bazi jodoforma, Kri- pasta).
